Projekt „Snažno zaželi“ – faza II je program zapošljavanja žena koji provodi USR „Sport za sve“ Općine Donji Kraljevec u trajanju od 15 mjeseci, koji je 100% sufinanciran bespovratnim sredstvima Europske unije. Zaposleno je 10 žena na području Općine koje brinu o starijim i nemoćnim osobama, a jedna od njih je i Danijela Smolek Lengelić koja ima jednu posebnu korisnicu.

Riječima prikazan rad jedne male obitelji koju opisuje Danijela:

Jelena Mišić je mlada osoba od 40 godina s jednom od najtežih zdravstvenih dijagnoza. Rođena je s Down-ovim sindromom, a u kasnijoj dobi dijagnosticirana joj je žarišna epilepsija. Također je prije desetak godina doživjela moždani udar koji joj je naštetio u osnovnom i normalnom obavljanju svakodnevnih obveza vezanih za prehranu, osobnu higijenu, aktivnost, razgovor. Ovisna je 24 sata o svojoj majci Štefici Mišić.

Od 1.rujna ove godine u sklopu projekta “Snažno zaželi” dolazim k ovoj maloj obitelji nekoliko puta tjedno. Uz pomoć majci Štefici oko osnovnih kućanskih poslova, najviše pažnje posvećujem Jeleni jer njoj je to najpotrebnije. Jelena ne govori jasno i razgovjetno, Jelenu je jako teško razumijeti, Jelena ne veli što joj je potrebno, što želi, a što ne. To čovjek nakon određenog vremena sam prepozna. Ali Jelena sve čuje, vidi, a posebno osjeća. U tromjesečnom dolasku u ovu kuću i radu te druženju s Jelenom, naučiš neke stvari koje nebi u 3 godine radnog staža, a ujedno shvatiš najbitnije vrijednosti života koje neki ne shvate ni u 30 godina radnog vijeka. Shvatiš koliko smo istovremeno različiti, a zapravo jednaki. Jelenin pogled u moje oči i osmijeh znači stotinu riječi, a njena tiha riječ “idemo” (prilikom spremanja za šetnje) tisuću riječi. Možda Jelena ne zna i ne može reći hvala ili molim, ali meni mnogo znači dok se potrudi i usnicama oblikuje riječ trenutne potrebe.

Jeleni pomažem oko oblačenja, hranjenja jer joj je uslijed infarkta stradala desna ruka , zatim spremanja (oblačenje i obuvanje) za šetnje dvorištem, ulicom, obližnjim parkom. Na Jelenu i vrijeme uvelike utječe – dolaskom hladnijih i sivih dana teže ju je raspoložiti, teže izvuči iz naslonjača, kuće… U tople i sunčane ranojesenske dane mnoge sate provodile smo vani, šetajući, mirišeći jesenske plodove, cvijeće, zobajući grožđe s trsa u dvorištu. Naravno, uz pažnju na vremenske razmake šetnje i odmora, sunčanja i zaklanjanja od sunca. Ovih dana slušale smo kako nam jesenje lišće šušti pod nogama i uživale u šarenilu boja. U nekoliko tjedana Jelena je shvatila dok je fotografiram kako i kamo mora gledati. Jelena se vrlo rado nasmije nekim jednostavnim a smiješnim šalama. Jelena voli slušati moje priče o školskim zgodama i nezgodama s njenim bratom s kojim sam pohađala osnovnu školu. Dolaskom hladnijih dana više vremena provodi se u kući, malo se vježba rukama, zatim se hoda na steperu, sluša muzika (radio, mobitel).

Jelena je drugačija, sretna u vlastitom svijetu. Ona uvijek pokazuje ljubav na svoj način , savršena je na neki drugačiji a nama možda nepoznat ili čudan način. Tu sam da to spoznajem iz tjedna u tjedan.

“Biti drugačiji nije ni dobra ni loša stvar. To jednostavno znači da si dovoljno hrabar da budeš ono što jesi “ (A.Camus)